Tuđman, Franjo, hrv. državnik, političar i povjesničar (Veliko Trgovište, 14. V. 1922 – Zagreb, 10. XII. 1999). Osnovnu školu pohađao je u Velikom Trgovištu od 1929. do 1933., a gimnaziju u Zagrebu od 1934. do 1941. Školovanje je nastavio na Višoj vojnoj akademiji u Beogradu od 1955. do 1957. U čin generala Jugoslavenske narodne armije (JNA) promaknut je 1960. Godine 1965. doktorirao je povijesne znanosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na temu Uzroci krize monarhističke Jugoslavije od ujedinjenja do sloma 1941. Godine 1992. izabran je za redovnog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Tijekom gimnazijskih dana aktivno je sudjelovao u ljevičarskom nacionalnom pokretu, zbog čega je godine 1940. bio zatvoren. Od 1941. do 1945. aktivno sudjeluje u partizanskom antifašističkom pokretu u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Od siječnja 1945. radi u Beogradu kao jedan od hrvatskih predstavnika u Vrhovnom štabu Narodnooslobodilačke vojske (VŠ NOV) i Partizanskih odreda Jugoslavije (POJ), a nakon rata, do godine 1961., u Glavnoj personalnoj upravi Ministarstva narodne obrane i u Generalštabu JNA. Godine 1961. na osobni zahtjev napušta djelatnu vojnu službu i posvećuje se znanstvenoj karijeri. Iste godine vraća se u Zagreb gdje osniva Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske (danas Hrvatski institut za povijest), čiji je ravnatelj do godine 1967. Od 1963. do 1967. izvanredni je profesor na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu (danas Fakultet političkih znanosti). Predavao na sveučilištima u Čehoslovačkoj, Italiji, Njemačkoj, Austriji, Kanadi i SAD-u. Od 1962. do 1967. predsjednik je Komisije za međunarodne odnose i član sekretarijata Glavnog odbora Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske (GO SSRNH), a od 1965. do 1969. narodni zastupnik u Prosvjetno-kulturnom vijeću Sabora SR Hrvatske i predsjednik Odbora za znanstveni rad. Godine 1967. bio je zbog protivljenja nametanju kompleksa krivice hrvatskome narodu zbog Nezavisne Države Hrvatske u Drugome svjetskom ratu, kao i zbog kritike službenoga broja jasenovačkih žrtava, bio je isključen iz Saveza komunista Jugoslavije (SKJ), primoran napustiti mjesto ravnatelja Instituta za historiju radničkog pokreta Hrvatske, uklonjen sa zagrebačkog Sveučilišta i umirovljen. Zbog sudjelovanja u hrvatskom nacionalnom pokretu potkraj 1960-ih i početkom 1970-ih komunističke su ga vlasti zatvorile u lepoglavsku kaznionicu. Godine 1972. bio je osuđen na dvije godine zatvora (odslužio devet mjeseci), a u veljači 1981. na tri godine zatvora (siječanj 1982. – veljača 1983./svibanj 1984. – rujan 1984.) i zabranu svakoga javnog djelovanja u razdoblju od pet godina zbog intervjua švedskoj i njemačkoj televiziji te francuskom radiju, u kojima je kritizirao postojeći politički poredak. Nakon što mu je godine 1987.vraćena putovnica, odlazi na turneju među hrvatske iseljenike u sjevernoameričke i europske zemlje radeći na povezivanju hrvatskog iseljeništva i Hrvatske radi stvaranja hrvatskoga nacionalnog i demokratskog pokreta. Povratkom u zemlju, godine 1989. s istomišljenicima osniva Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ). Pobijedivši s HDZ-om na prvim višestranačkim izborima za Sabor SR Hrvatske u travnju i u svibnju 1990., 30. svibnja 1990. biva izabran za predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske, a nakon promjene Ustava, 2. kolovoza 1992. i 15. lipnja 1997. za predsjednika Republike Hrvatske. Tu je dužnost obnašao do smrti.
Od 1990. do 1999. imao je ključan utjecaj na hrvatskoj vanjskoj i unutrašnjoj politici. Tijekom političkog raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije godine 1990. zagovarao je reformu jugoslavenske federacijske zajednice u savez konfederalnih država, dok je istodobno jačao državnu i obrambenu sposobnost Hrvatske. Kada je Srbija uz pomoć JNA otvoreno podržala srpske pobunjenike u Hrvatskoj te im se pridružila u otvorenoj agresiji na Hrvatsku godine 1991., on im se suprotstavio organiziranom hrvatskom vojnom silom. U proljeće i ljeto 1995. Hrvatska je vojska pod njegovim zapovjedništvom u akcijama “Bljesak” i “Oluja” oslobodila velike dijelove okupiranoga hrvatskog teritorija. Godine 1997. političkom je akcijom pregovaranja s međunarodnom zajednicom uspio mirno reintegrirati Hrvatsko Podunavlje u političko-teritorijalni sastav Republike Hrvatske, čime je uspostavio cjelovitost Republike Hrvatske u međunarodno priznatim granicama i formalno završio dugogodišnji rat. U odnosu prema Bosni i Hercegovini vodio je politiku zaštite hrvatskih interesa, koja se zbog razvoja vojnih i političkih prilika tijekom rata u Bosni i Hercegovini razvijala od vojnog savezništva s bosanskohercegovačkim muslimanima protiv srpske agresije tijekom godine 1992. i 1993., podržavanja bosanskohercegovačkih Hrvata u sukobima s bosanskohercegovačkim muslimanima tijekom 1993., obnovom savezništva s bosanskohercegovačkim muslimanima i stvaranjem Federacije Bosne i Hercegovine godine 1994. i slanjem hrvatske vojske u Bosnu i u Hercegovinu tijekom 1995. koja je uništila srpsku vojnu silu i omogućila uspostavu nove, “daytonske” Bosne i Hercegovine, kao zajednice triju ravnopravnih naroda.
U znanstvenoj i kulturnoj karijeri bio je redaktor i pomoćnik glavnog urednika Vojne enciklopedije, suradnik i redaktor enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, član uredništva vojno-teorijskog časopisa Vojno delo, glavni i odgovorni urednik časopisa Putevi revolucije, član izdavačkog odbora časopisa Forum i Hrvatski tjednik, član Upravnog i Izvršnog odbora Matice hrvatske 1970-ih godina, predsjednik Povijesne komisije Matice hrvatske od 1970., član Društva hrvatskih književnika od 1970. i Hrvatskog centra PEN-a od 1987. Počasni je doktor Sveučilišta Jolla iz San Diega od 1990. U svojim znanstvenim istraživanjima bavio se poviješću Hrvatske u 20. stoljeću te razvojem vojne doktrine općenarodne obrane i prava svakog naroda na vlastitu vojsku, čime je došao u sukob s centralističko-hegemonističkim strukturama poslijeratne Jugoslavije.
Djela:
Rat protiv rata: partizanski rat u prošlosti i budućnosti (Zagreb, 1957), Stvaranje socijalističke Jugoslavije (Zagreb, 1960), Rojstvo socijalističke Jugoslavije (Ljubljana, 1961), Okupacija i revolucija: dvije rasprave (Zagreb, 1963), Vojna proti vojni (Ljubljana, 1964); The Independent State of Croatia as an instrument of the policy of the occupation powers in Jugoslavia and the peoples liberation movement in Croatia from 1941 to 1945/zbornik radova: Recueil de travaux sur hes systemes d´occupation en Jugoslavie 1941-1945 (Beograd, 1963), Velike ideje i mali narodi (Zagreb, 1969), Hrvatska politika u prvim godinama borbe protiv vidovdanskog centralističko-hegemonističkog pokreta (1970), Nacionalno pitanje u suvremenoj Europi (München-Barcelona, 1981), Croatia on trial: the case of the Croatian historian dr. F. Tudjman (London, 1981), Na braniku povijesne istine: dokumenti sa suđenja 17. -20. veljače 1981. u Zagrebu (Bokatron, nakon 1981), Na suđenju dr. Tuđmanu sudilo se Hrvatskoj (London, 1981), Stirbt Kroatien? (Hamburg, 1981), Državnost nacija – ključ mira Europe (Lidingo, 1982), O povijesti rješavanja hrvatskog pitanja i samoodređenja naroda u svijetu (Toronto, 1987), Stjepan Radić u hrvatskoj povijesti (Sudbury, 1988), Stjepan Radić i hrvatska državnost, Dubrovnik: časopis za književnost, kulturu i znanost, (Dubrovnik, 1971, br. 2), Bespuća povijesne zbiljnosti. Rasprava o povijesti i filozofiji zlosilja (Zagreb, 1989), Izabrana djela Franje Tuđmana (Zagreb, 1990), Hrvatska i Europa, Kolo Matice hrvatske (Zagreb, br. 1-2, 1991), Stjepan Radić i hrvatska suverenost, Riječi: časopis za književnost, kulturu i znanost (Sisak, br. 4, 1991), ZNA SE – HDZ u borbi za samostalnost Hrvatske (sv. 1., Zagreb, 1992), ZNA SE – HDZ u borbi za samostalnost Hrvatske (sv. 2., Zagreb, 1993), Hrvatska u monarhističkoj Jugoslaviji 1918-1941 (2 knj., Zagreb, 1993), S vjerom u samostalnu Hrvatsku (Zagreb, 1995), Usudbene povjestnice (Zagreb, 1995), ZNA SE – HDZ u borbi za učvršćenje hrvatske državne suverenosti (sv. 3., Zagreb, 1995), Povijesna sudba naroda. Izabrani tekstovi (Zagreb, 1996), Horrors of War: historical reality and philosophy (New York, 1996), Starčevićeva ideja o samostalnoj Hrvatskoj državi, Vjesnik HAZU, 5 (1996), br. 1/3 (Zagreb, 1996), Vlak slobode (Zagreb, 1996), Das historische Schicksal des Volkes (Bad Kissingen-Köln, 1997), Misao hrvatske slobode: od nacionalne ugroženosti do državne samostalnosti (Zagreb, 1997), ZNA SE – HDZ u borbi za učvršćenje hrvatske državne suverenosti (sv. 4., Zagreb, 1998), Hrvatska riječ svijetu: razgovori sa stranim predstavnicima (Zagreb, 1999)
Poslanice i govori:
Poziv na obranu (Zagreb, 1991), Govor prilikom primanja Republike Hrvatske u UN 1992., Državnost: časopis za politiku, znanost, kulturu i gospodarstvo (br. 1, Zagreb, 1997), Stanje hrvatske države i nacije: Izvješće Predsjednika Republike i vrhovnog zapovjednika oružanih snaga Republike Hrvatske hrvatskome saboru 22. prosinca 1994. (Zagreb, 1995), Izvješće predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana o stanju hrvatske države i nacije u 1995. godini, na zajedničkoj sjednici oba doma Hrvatskog sabora, 15. siječnja 1996. (Zagreb, 1996), Izvješće predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana o stanju hrvatske države i nacije u 1997. godini, na zajedničkoj sjednici oba doma Hrvatskog sabora, 27. siječnja 1998. (Zagreb, 1998), Poslanica Hrvatskom državnom saboru 18. prosinca 1997. u prigodi promjene Ustava Republike Hrvatske i obilježavanja 7. obljetnice proglašenja neovisnosti, Državnost: časopis za politiku, znanost, kulturu i gospodarstvo (br. 3, Zagreb, 1997), Pozdravni govor predsjednika Republike na svečanom primanju prigodom Božićnih i novogodišnjih blagdana za diplomatski zbor 15. siječnja 1999.(Zagreb, 1999), Izvješće predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana o stanju hrvatske države i nacije u 1999. godini, na zajedničkoj sjednici oba doma Hrvatskog sabora, 20 siječnja 1999. (Zagreb, 1999).
Literatura:
Krušelj Željko: Franjo Tuđman, Zagreb, 1991; Butković Davor: Prolozi za poltičku biografiju dr. Franje Tuđmana, predsjednika Republike Hrvatske, 1991; Mijatović Anđelko: Bibliografija radova dr. Franje Tuđmana: u povodu 70. obljetnice života i 40. obljetnice objavljivanja pisanog djela, Časopis za suvremenu povijest, 24 (1992), 1, str. 1. – 18.; Kieffer Sandra Marie: Tudjman Franjo, Britannica/Book of the Year 1992, str. 52.; Tko je tko u Hrvatskoj, Zagreb, 1993, str. 770.; Hrvatski opći leksikon, Zagreb, 1996, str. 1024.; Mihanović Nedjeljko: Dr. Franjo Tuđman: znanstvenik i državnik, Državnost. časopis za politiku, znanost, kulturu i gospodarstvo, 1 (1997), 1, str. 19. – 31.; Pavletić Vlatko: Velikani cjelokupne hrvatske povijesti: Tuđmanova politička doktrina (Govor na Svečanoj akademiji u povodu 75. rođendana Franje Tuđmana u Zagrebu 14. svibnja 1997.), Državnost. časopis za politiku, znanost, kulturu i gospodarstvo, 1 (1997), 1, str. 7. – 18.; Hrvatski leksikon, 2. knj., Zagreb, 1997, str. 590.; Tudjman Franjo, Brockhaus – Die Enzyklopädie, 22. knj., Leipzig-Mannheim, 1999, str. 406.; Horvatić Dubravko: Dr. Franjo Tuđman – sinteza teorije i prakse, Državnost. časopis za politiku, znanost, kulturu i gospodarstvo, 3 (1999), 2, str. 101. – 113.; Dr. Franjo Tuđman 1922. – 1999., Izvanredno izdanje Glasnika HDZ-a, 14. prosinca 1999; Mijatović Anđelko: Pregled političkog i državničkog rada dr. Franje Tuđmana: 1989. – 1999., Zagreb, 2000; Ivanković Nenad: Predsjedniče, što je ostalo?, Varaždin, 2000; Jurin Kostoski Ljubica: Dr. Franjo Tuđman (14. 5. 1922. – 10. 12. 1999.), Zadar, 2000; Mihanović Nedjeljko: Za jedinu i vječnu Hrvatsku, Zagreb, 2001.
